Dragi naši…
Dragi naši…
Ovaj tekst pišemo za sve mališane koji ove godine počinju jednu novu životnu etapu. Biti djak prvak velika je čast, po prvi put sjediti u školskim klupama i dijeliti olovke, bojice i list papira sa drugarom iz klupe.
Učićete slova, sklapati prijateljstva, dobijati prve petice i trojke…
A vi dragi roditelji, nemojte se plašiti prvog susreta vašeg djeteta sa školskom klupom. Budite mu potpora, sigurnost i vjetar u ledja. Nije lako učiti prva slova, brojeve, nove pjesmice i prepričavati priče, ali sve je
lakše kada su mama i tata tu da pomognu, ali postavlja se pitanje koliko je zapravo vaše dijete spremno za polazak u prvi razred?
Da biste sami pronašli odgovor na ovo pitanje neophodno je da znate šta je to što dijete treba da zna prije polaska u školu. U nastavku ćemo pisati o razvojnim smjetnicama jednog djaka prvaka.
Do polaska u školu dijete treba da pravilno izgovara sve glasove maternjeg jezika, inicira komunikaciju i funkcionalno odgovara na postavljena pitanja. Potrebno je da pravi razliku izmedju boja i godišnjih doba,
nabraja dane u sedmici, poznaje pojmove prije i poslije, ima usvojen bioritam i jasno odredjuje aktivnosti koje su vezane za odredjene dijelove dana. Aktivni riječnik djeteta tog uzrasta je u prosjeku oko 3000 riječi.
Do tada bi trebalo da broji do 20 unaprijed i unazad, da zna koji je broj ispred, a koji iza. Njihov govor je
sada u potpunosti gramatičan, u komunikaciji koriste „jer, ili, ali“.
Kada je u pitanju senzomotorni razvoj dijete treba da zna da prepozna i da sklopi cjelinu, može da stoji na
jednoj nozi zatvorenih očiju 2 i više sekundi, pravilno dočekuje i baca loptu 5 do 6 puta, crta čovjeka: ima
vrat, ruke-prste, odjelo, dvodimenzionalni crtež, zna da provlači i vezuje pertle.
Kod socijalno- emocionalnog ponašanja bitno je da poznaje pravila nekih prostih igara i da mu je igra funkcionalna, smišlja različite sadržaje i može da odloži svoje potrebe.
Ukoliko dijete ne odradjuje neke od gore navedenih zadataka, vi ste tu da mu pomognete tako što ćete se posavjetovati sa učiteljima, defektolozima, pedagozima, logopedima i da zajedničkim snagama predjete sve
barijere koje vaše dijete ima. Škola nije bauk, treba joj se radovati, zato naši dragi roditelji i mališani, od srca vam želimo srećan početak
nove školske godine i da se svakoj narednoj još više radujete!Upitno je koliko djeca različitog uzrasta razumiju informacije koje su čuli, kao i koliko su informacije koje su došle do njih točne. Sve ovo utiče na pojedince kao i na obitelji na emocionalnom, socijalnom i organizacionom nivou. A što tek sa djecom sa teškoćama u razvoju, na koji način i koliko oni razumiju ovo što se događa, te kako njima olakšati?
Kako pomoći njihovim obiteljima? Iako je i odraslima teško da se nose sa trenutnim stanjem, odgovorni su za svoju djecu. Najprije se vi kao roditelji trebate informirati sa točnim, provjerenim informacijama, a potom na adekvatan način razgovarati sa djecom. Ni pod razno nemojte izbjegavati razgovor, jer time šaljete djeci pogrešnu poruku da je problem previše zastrašujući da bi o njemu razgovarali. Poticanjem razgovora imate priliku da ispravite sve one informacije koje su do sada čuli i vidjeli, a nisu nužno provjerene i istinite. Iako ne moraju imati specifične strahove vezane uz koronavirus, djecamogu pokazivati znakove anksioznosti, imati noćne more, burne reakcije, često tražiti blizinu roditelja i slično.
Prilikom razgovora treba voditi računa o uzrastu djece, razvojnom stupnju, kao i o eventualnim teškoćama koje imaju.
Za početak, ne treba čekati da dijete dođe s pitanjima, potaknite ih na pričanje o svemu. Najprije izdvojite vrijeme za razgovor koji ne treba prekidati dok dijete ne dobije potrebne informacije. Ne treba razgovor prekinuti ni dok dijete i dalje osjeća preplavljujući strah ili čak ljutnju.
Početak razgovora može biti u vezi trenutne situacije, odnosno toga da dijete ne izlazi iz kuće, da nema nastave, ili može biti vezan za prethodno znanje o bolestima kao i o COVID-2019. Osim informacija o virusu, o bolesti, o negativnim aspektima koronavirusa, treba naglasiti da znanstvenici i doktori već rade na lijeku, kao i na pomoći već oboljelima, već izliječenim pacijentima. Ukoliko ne znate neki odgovor, naglasite da je to dobro pitanje i da ćete se potruditi doći do informacije o tome. Kada pričate o bolesti, nemojte zaboraviti razgovarati i o prevenciji koja uključuje pranje ruku, higijenu ali i socijalnu distancu. Jako važno je da djeci ne lažete nikako. Možete informacije prilagoditi njihovom uzrastu, pojednostaviti i ponešto izostaviti, ali nikako ne lažite.
Razgovarajte o emocijama! Djeca često ne znaju imenovati kako se osjećaju u kom trenutku i na vama je da im pomognete. Treba izbjeći da se djeci postavljaju pitanja za „da“ ili „ne“ odgovor, kao i pitanja „Zašto“. Uvažite sve njihove osjećaje i pomozite im da se nose sa njima. Ukoliko su preplašeni, osim razgovora i informacija zagrlite ih. Pomozite da steknu osjećaj sigurnosti. Nemojte se praviti da vi niste zabrinuti ili uplašeni, djeca mogu prepoznati roditeljski strah. Važno je da budete usuglašeni na verbalnom i neverbalnom nivou, jer djeca često prije registriraju i reagiraju na neverbalni segment. Zbog toga je važno razgovarati o osjećajima, jer ako ih prikrivamo i umanjujemo djeca znaju da nešto nije u redu i to može dovesti do još većeg straha i fantazija, pogotovo u mlađe djece. Također, pokazujući pred djecom vlastite emocije roditelji pokazuju djeci kako izražavati emocije i kako se nositi s njima, pogotovo onima koje jesu neugodne i intenzivnije. Recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili njih, vaše bliske osobe kao i sebe (higijena, smanjeni socijalni kontakti, izbjegavanje javnih zatvorenih prostora). Predložite što možete raditi kako bi se umirili, na primjer, uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati…Vodite računa da već time što imenujete emocije i govorite o tome što ih potiče, pomaže u regulaciji emocija i osjećaju stabilnosti. Svojim primjerom morate djeci pokazati kako se nositi sa stresom oko ove situacije sa koronavirusom. Nikako nemojte govoriti da će sve biti u redu, sa stopostotnom sigurnošću. Veća djeca znaju da vi to ne možete znati, te gube povjerenje u vas. Manja djeca vide da se na primjer tresete od straha, ili mrštite od zabrinutosti iako govorite da je sve dobro i da će sve biti odlično. Naglasite da vi vjerujete da će sve biti dobro, da se nadate, da činite sve što možete i vi i oni. Ponavljam, budite autentični, neka ono što neverbalno pokazujete bude usklađeno sa onim što verbalno izražavate.
Izbjegavajte stalnu izloženost medijima. Trenutno na svim kanalima, u svim novinama, na mnogobrojnim web stranicama jedina tematika je koronavirus. Mnogi od njih ističu samo negativnu stranu, broj oboljelih i umrlih. Ni vi, a ni djeca ne trebate po cijeli dan samo to gledati i slušati. Pogotovo djeci ograničite izloženost, dva puta dnevno, oko pola sata je sasvim dovoljno da budete u toku događaja, a da niste preplavljeni. Ne možete očekivati od djece da ne gledaju vijesti, dnevnike i slično, ukoliko vi sami gledate TV po cijeli dan. Jednako je i sa boravkom za kompjuterima i na mobitelima. Online svijet zaista može pomoći u ovim teškim vremenima, ali ukoliko ga pametno iskoristite. Djeca ne trebaju i inače po cijeli dan sjediti ispred ekrana, a pogotovo ne sada. Za mnoge je organizirana online nastava, koja je ili preko kompjutera ili preko TV programa. Za ravnotežu nužno je da djeca imaju što raditi i mimo tog vremena ispred kompjutera.
Dogovorite se s djecom što trebaju i kada raditi, uključujući i online nastavu. Napravite dnevne ili tjedne rasporede.
Zajedničkim aktivnostima fokusirajte se na različite aspekte razvoja djece. Pokušajte uvesti jutarnju gimnastiku, radi motoričkog razvoja. Na internetu, kao i na našoj stranici možete naći prijedloge za usmjerene aktivnosti, za razvoj fine motorike, grafomotorike, poticanje pažnje…
Jako važno je u svemu uzeti u obzir uzrast djeteta, kao i njegov razvojni nivo. Ukoliko dijete ima teškoće, sve što radite, kako razgovarate prilagodite njima, budite im još veća podrška nego inače.
Umjesto zaključka: na različitim stranicama možete naći mnoštvo informacija, birajte one koje ćete čitati i uvažiti.
Za svoju djecu učinite sve što je u vašoj moći, ali se brinite i o sebi. Jaki i stabilan roditelj je nužan za razvoj mentalno jake i stabilne djece. Dakle, razgovarajte s vašom djecom, pomozite im, informirajte se zajedno, umanjite strah i anksioznost, pomozite da steknu osjećaj sigurnosti, pronađite način kako zajedno prevazići ovo vrijeme. #Ostanite
kod kuće.
Pripremile:
Diplomirani profesor specijalne edukacije i rehabilitacije, Ana Lukić
Diplomirani logoped, Ivana Dupljanin
Share-alt Share on facebook Share on twitter Share on linkedin Viber Facebook-messenger Share on whatsapp
