Televizor kao manipulator

Psihološki kutak za roditelje SARS- COV -2. Što sad?

Zbog ubrzanoga tempa života i manjka slobodnog vremena te promjene radnih uslova i položaja zaposlenih roditelja primjećujemo kako su djeca sve više prepuštena sebi samima i bez roditeljskoga nadzora većinu slobodnog vremena provode gledajući televiziju. Shodno tome, televizija poprima veliku ulogu u vaspitanju djece, te utiče na formiranje njihovih stavova i obrazaca ponašanja. Shodno tome, televizija poprima veliku ulogu u odgoju djece koja utiče i na formiranje njihovih stavova i obrazaca ponašanja. Brz protok informacija, znanja, proizvoda, a koji se novim generacijama putem televizije i ostalih medija (radio, internet, itd.) nameće gotovo kao nužnost ukoliko žele preživjeti, uklopiti se, to jest, normalno funkcionisati u društvu i vremenu u kojem žive. Usprkos pozitivnim aspektima televizije poput informisanja, edukacije i zabave, ta nužnost uvijek sa sobom donosi i negativne i opasne posljedice, evidentne gotovo u svim današnjim društvima. Bitno je uočiti kako su tome najpodložniji upravo najmlađi pripadnici našega društva, budući da se oni, zbog
nedostatka životnoga iskustva, nisu u mogućnosti kritički odnositi prema sadržaju i porukama koje primaju putem televizije.
Usprkos činjenicama i stavovima navedenim ranije u tekstu, mediji, pa tako i televizija,
imaju brojne pozitivne strane. Oni nam ispunjavaju svakodnevicu, te predstavljaju sredstvo informisanja. Ipak, moramo biti svjesni opasnosti koje televizija skriva te njenih posljedica.
Moramo biti posebno oprezni kada se radi o djeci, budući da su oni podložniji sugestijama i manipulacijama s kojima se susreću konzumirajući njene sadržaje, a uzimajući u obzir njihov

nedostatak životnog iskustvo, te naivnost koja im otežava kritičko sagledavanje i stvaranjevlastitih stavova i mišljenja o konzumiranom sadržaju. Bitno je, stoga, djecu usmjeravati upravo na kritička razmišljanja kako bi već u djetinjstvu razvili drugačiji odnos naspram televizije te izbjegli eventualne negativne uticaje koji bi se mogli reflektovati u njihovoj budućnosti, a tiču se odnosa prema novcu i materijalnim stvarima, podržavanja stereotipa i podlijeganja imperativima

tržišta.

Nikolina Jovanić i Jovana Vuković, dipl. socijalni radnici

Share-alt Share on facebook Share on twitter Share on linkedin Viber Facebook-messenger Share on whatsapp

Šta je to senzorna integracja i koji su osnovni znaci prepoznavanja

Šta je to senzorna integracja i koji su osnovni znaci prepoznavanja

disfunkcionalane senzorne integracije?

Senzorna integracija je sposobnost CNS da prima, integriše i obradi
informacije iz spoljašnjeg svijeta dobijene putem čula i na osnovu njih
organizuje svoj način postojanja, svoje ponašanje i osnos sa spoljašnjim
svijetom i drugim ljudima. To je neurološka aktivnost koja organizuje
senzorni doživljaj spostvenog tijela i okoline i omogućava da to iskustvo
doživljavamo kao cjelinu i da efikasno koristimo u okruženju.
Senzorna integracija je dakle, sposobnost sređivalja čulnih utisaka u
cilju njihovog smislenog korišćenja. Kod većine ljudi se to događa bez
svjesnog razmišljanja ili uloženog truda. Ukoliko NS normalno
funkcioniše, on dobro obrađuje sve senzorne informacije i one odlaze u
mozak u obliku nervnih impulsa.

Disfunkcija senzorne integracije je nemogućnost pojedinca, da na
aktivan način obradi senzorne stimulacije. Simptomi disfunkcije senzorne
integracije su: pojačana ili smanjena osjetljivost, problemi u koordinaciji,
nizak stepen pažnje, hiperaktivnost/hipoaktivnost i stereotipije.

 

Znaci disfunkcije senzorne integracije su:

  • pokrivanje ušiju,
  •  izbjegavanje mirisa, ukusa ili dodira,
  • preosjtljivost na pokret,
  • dodir,neosjetljivost na zvuke i strah od iznenadnih zvukova
  • distraktibilnost, impulsivnost socijalne i emocionalne teškoće

 

Tekst pripremila:
Milica Gluhović,
diplomirani profesor specijalne edukacije i rehabilitacije;

 

Share-alt Share on facebook Share on twitter Share on linkedin Viber Facebook-messenger Share on whatsapp