24 srpnja, 2023 po admin 0 Komentari

Razvojna disfazija

Razvojna disfazija je specifični razvojni poremećaj u kome je sposobnost deteta da koristi ekspresivni i/ili
receptivni govor ispod očekivanog za njegov mentalni uzrast.

Ispoljava se kroz:

  1. POREMEĆAJ AUDITIVNE PERCEPCIJE

a) Teškoće percepcije fonema
b) Teškoće pamćenja brzog govora odraslih
v) Teškoće sekvence (redosleda)
g) Otežano verbalno pamćenje

  1. JEZIČKI DEFICITI

a) Fonološke i artikulacione teškoće najviše su ispoljene među glasovima koji imaju nisku
diskriminativnost (slični glasovi), a nastaju usled:

  • snižene auditivne percepcije koja ometa formiranje adekvatne predstave glasa
  • nemogućnosti da ”komanduje” pokretima perifernih govornih organa i pored adekvatne predstave
    glasa
  • neizdiferenciranosti pokreta perifernih govornih organa.
    Disfazična deca ispoljavaju:
  • poremećaj u detekciji, diferencijaciji i artikulaciji glasova;
    -sve tipove patološkog izgovora. Najučestalija je pojava kada glas postoji, ali je izmenjen po mestu i/ili
    načinu izgovora; slede zamene željenog nekim drugim glasom i potpuno izostavljanje glasa.
    b) Teškoće u strukturi reči
    Disfazična deca su sklona da višesložne reči izgovaraju samo sa početnim ili samo sa završnim slogom.
    v) Morfološke i gramatičke teškoće
  • koriste samo osnovne oblike reči
  • teško grade tj. upotrebljavaju reči sa prefiksom i sufiksima
  • pretežno koriste imenice, zatim glagole (u trećem licu jednine), ostale vrste reči retko
  • teško usvajaju reči koje izražavaju apstraktne pojmove
  • ne razlikuju rod (češće koriste muški)
  • teško usvajaju množinu
  • sve radnje izražavaju u sadašnjem i prošlom vremenu ne koristeći buduće
  • zamenice usvajaju znatno kasnije
  • upotreba priloga, predloga i sveza predstavlja posebnu teškoću za disfazičnu decu
  • usvajanje prideva je otežano.
    Jasna auditivna percepcija u periodu razvoja rečenice i formiranja gramatike je preduslov da dete pravilno
    izgovara reči i rečenice. Dete mora precizno da čuje svaki afiks ili morfemu kako bi izgradilo gramatički
    oblik.
    g) Teškoće u strukturi rečenice ( sintaksa )
  • rečenica je elementarna, redosled reči i oblika nepravilan
  • reči su skraćene sa inverzijom glasova i slogova
  • teško usvajaju upitne i odrične, a naročito odrično-upitne rečenice.
    d) Usporen leksički i semantički razvoj
  • rečnik je oskudan
  • značenje reči se sporije razvija
  • raspolažu manjim brojem jezičkih asocijacija
  • naročito sporo se razvija značenje reči kojima se označavaju apstraktne jezičke kategorije kao sto
    su sveze, prilozi, predlozi, padežni nastavci, rod, lica i glagolska vremena.
    đ) Narušen pragmatički aspekt govora
  • funkcionalnost govorne komunikacije
  • kompetencija za konverzaciju
  • način učešća u konverzaciji.

Sanja Brežančić, diplomirani logoped

hrSrpski