DISLEKSIJA

DISLEKSIJA

Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi “dys” (što znači slab, loš, neprimjeren) i riječi “lexsis” (jezik, riječ). Disleksija je, prema definiciji Orton Dyslexia Society, jedna od nekoliko teškoća u učenju. Simptomi se mogu razlikovati od djeteta do djeteta, uopšteno se radi o problemima sa preciznošću i tečnošću pri čitanju, ali mogu se pojaviti poteškoće s računanjem i pisanjem. Ključni znak je problem s dekodiranjem riječi. To je sposobnost sparivanja slova sa zvukovima, odnosno glasovima, koja nam pomaže da čitamo i razumijemo riječi. Djeca s disleksijom imaju problem u praćenju gradiva jer njihovo čitanje nije automatizovano, poteškoća se manifestuju u kodiranju pojedinih riječi – čitanje je iskrivljeno, cijele riječi, slogovi ili slova su izmijenjeni, sporo čitanje prati često nerazumijevanje pročitanog.

Većina djece s disleksijom se ne otkriva do vrtića ili 1. razreda, kad uče čitanje simbola. Poteškoće kod djece s disleksijom

• ne čitaju tačno

•mjenja grafički slična slova

• prijedlozi (ouopšteno kratke riječi) postaju nesavladiva prepreka

• zamjenjuju riječi slične osnove

• dugo čitaju slovo po slovo

• tiho čitaju tekst

• loše čitanje odražava se lošim razumijevanjem pročitanog

• okolina ih prihvaća (zapravo ne prihvaća) kao lijene, dosadne, čudne…

Ono što terapeut može učiniti za svog dislektičnog učenika je da mu zadatak koji treba riješiti istampa na mat papiru, najbolje u krem boji koja ne blješti poput bijele. Tekst treba biti pisan u proredu, a za isticanje treba koristiti podebljana slova, dok se kosa slova i podcrtani tekst treba izbjegavati, jer može prouzrokovati vizualno spajanje riječi. Lijevu stranu teksta treba poravnati, desnu ne. Zanuvježbavanje zadataka potrebno je čitati naglas i provjeriti razumijevanje.

Tajana Kulić,diplomirani logoped

Share-alt Share on facebook Share on twitter Share on linkedin Viber Facebook-messenger Share on whatsapp