Pitaj stručnjaka

Prva riječ treba da se javi oko godinu dana. Kada kažemo prva riječ, mislimo na prvu riječ koja je funkcionalna, odnosno upotrebljena smisleno i u pravom trenutku (npr, kadase dijete obrati mami i kaže mama).
Mnogi roditelji na pitanje logopeda kada se javila prva riječ odgovaraju da je to bilo oko šestog ili osmog mjeseca. U tom periodu dijete udvaja slogove (ma-ma, ta-ta), a roditelji misle da je to bila prva
riječ.
Dipl. logoped Sanja Brežančić

Dijete bi do dvije godine trebalo izgovarati pedesetak riječi, te nakon toga početi usvajati nove riječi svakodnevno. Rečenice bi trebale biti minimalno s dva člana, npr: „Daj bebu“, „Vidi loptu“. Trebalo bi se koristiti kratkim pitanjima poput „Gdje voda?“ „Gdje tata?“.Dijete koje u dobi do dvije godine ne govori prema ovakvom primjeru tj. kad govori manje riječi od vršnjaka, koristi kraće i jednostavnije rečenice od vršnjaka, često ispušta
i/ili zamjenjuje slogove u višesložnim riječima (npr. POLKOPAC umjesto POKLOPAC), često čini takve greške u izgovoru glasova da je govor ponekad teško razumljiv okolini, ima teškoća u razumijevanju naloga i pitanja okoline. Tada je potrebno javiti se logopedu kako bi se moglo procijeniti postoji li razlog za uključenje u terapiju ili je dovoljno samo savjetovati roditelje na koji način će pomoćisvom djetetu.
Često naglašavamo potrebu za ranom intervencijom jer je tada terapija najviše učinkovita.

Dipl. logoped Sanja Brežančić

U dobi između tri i četiri godine kod djeteta se javlja ubrzan razvoj jezičkih i govornih sposobnosti, tj. imaju veći rječnik, postaju svjesni događanja u svijetu oko sebe, te imaju puno pitanja i puno misli.
Kako bi sve što im se događa u malim glavicama mogli izgovoriti, potrebno je puno planiranja i truda, te često motorički razvoj ne može pratiti sve što im se događa u glavi. Tada dolazi do tzv. „zamuckivanja“, ponavljanja prvog glasa u riječima (m-m-m-m-mama) ili prvog sloga (ma-ma-ma-ma mama), te produžavanja (mmmmmmmm –mama).
To su tzv. „normalne“ netečnosti koje se često pojavljuju kod djece te dobi, kada je razvoj jezika i govora ubrzan.
Ukoliko dijete ne obraća pažnju na to, ne pojavljuju se napetosti prilikom takvog govora, dijete je otvoreno, ne srami se govora i ne izbjegava ga, ne pokriva usta prilikom govora, takve netečnosti traju kraće od 6 mjeseci, tada nema razloga za brigu.
Međutim, ukoliko takvi simptomi traju duže od 6 mjeseci I jačeg su intenziteta, potrebno je potražiti pomoć I savjet logopeda.  

Dipl. logoped Sanja Brežančić

U pitanju sam izdvojila glasove L i R zbog toga što je to najčešći poremećaj izgovora zbog kojeg se roditelji javljaju logopedu.
Jedno od najčešćih pitanja roditelja koje čujem jeste „Do kada djeca moraju tačno izgovarati glas R?“ Odgovor na to pitanje je već oko 5. godine ukoliko dijete ne izgovara taj glas, već mu je samo napravilo mjesta, tj. ne zamjenjuje ga nekim drugim glasom. Ukoliko dijete taj glas izgovara mijenjajući ga glasom L, J, V ili se čuje kao „grleno, englesko r“, tada je potrebno i ranije, već oko 4. godine uključiti se u terapiju.
Dipl. logoped Sanja Brežančić

Koordinacija prestavlja autimatizaciju skladnih, estetsih i racionalnih radnji. U osnovi koordinacije stoji nivo doživljaja svoje tjelesnosti kao oslonca pokteta, kao izvora i koordinatora niza , pokreta koje čine psihomotornu aktivnost. Koordinacija zavisi od nivoa mišićnog tonusa, funkcionalne diferenciranosti mišićnih grupa, od sposobnosti ovladavanja ravnotežom.
Nespretnost pri pokretima ili poremećaji koordinacije u razvoju opisan pod DSM-IV ( APA, 1994) dobija sve veću prepoznatljivost kao značajno stanje djetinjstva. Dešava se kod 5-15% djece. U praksi se procjenjuje:

• Koordinacija pokreta gornjih ekstremiteta
• Koordinacija pokreta gornjih i donjih ekstremiteta
• Koordinacija pokreta gornjih i donjih ekstremiteta po ritmu

Stimulaciju razvoja koordinacije postižemo uključivanjem djeteta u program za razvoj koordinacije.

Pripremila: Ana Lukić, master razvojnih poremećaja

Prevenciju poremećaja govora bi trebalo započeti mnogo prije rodjenja bebe. Od velikog su značaja optimalno dobri uslovi tokom čitave trudnoće, naročito u prvom tromjesječju, kada se formira nervni sistem djeteta i ukupna organogeneza. Većina malformcija lica i govornih organa
nastaje u toku embrionalnog razvoja i mogu biti prouzrokovane: konuzumiranjem alkohola, pušenjem, oblačenjem neudobne i tijesne odjeće, odredjenim bolestima majke, toksikozom, trovanjem, psihičkm i
fizičkim traumama tokom trudnoće. Uopštene mjere prevencije su potrebne svakom djetetu i ispoljavaju se u zdravom životu svakog roditelja,
prije i tokom trudnoće majke, u ispravnoj i bogatoj stimulaciji razvoja govora. Ipak, postoje djeca koja zahtijevaju specifičnu i intezivniju prevenciju. To su djeca koja spadaju u ,,rizičnu grupu”.
Korisnik prava na refundaciju podnosi zahjtev nadležnom centru koji donosi rješenje o priznavanju prava na refundaciju po zahtjevu.
Rad sa polovinom punog radnog vremena može se odobriti u trajanju od godinu dana, uz mogućnost produženja tog roka u skladu sa zakonom kojim se uređuje radni odnos. Prilikom odlučivanja o trajanju ovog prava, ovlašćena zdravstvena ustanova uzima u obzir nalaz Komisije za procjenu potreba i usmjeravanja djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

Pravo na refundaciju isplaćene naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju ima korisnik prava na refundaciju za jednog od roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju odnosno usvojitelja ili lica kome je nadležni organ starateljstva povjerio dijete na brigu i njegu koje nije smješteno u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu.Korisnik prava na refundaciju podnosi zahjtev nadležnom centru koji donosi rješenje o priznavanju prava na refundaciju po zahtjevu.Rad sa polovinom punog radnog vremena može se odobriti u trajanju od godinu dana, uz mogućnost produženja tog roka u skladu sa zakonom kojim se uređuje radni odnos. Prilikom odlučivanja o trajanju ovog prava, ovlašćena zdravstvena ustanova uzima u obzir nalaz Komisije za procjenu potreba i usmjeravanja djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

Nikolina Jovanić dipl. socijalni radnik

Uspješnoj artikulaciji glasova, izmedju ostalog, prethode vježbe oralne praksije. Cilj je da se poboljša motorna funkcija mišića orogacijalne regije: Neke od vježbi su:
Vježbe plaženja jezika;
Vježbe oblizivanja usana;
Vežbe dodirivanja gornje usne jezikom (namazati na gornji rub usne malo eurokrema ili meda, džema i reći djetetu da pokuša da pojede to, da obliže usnu jezikom, ako ne može pokazati na vlastitom primjeru).Vježbe naduvavanja obraza sa zadržavanjem vazduha, pokušajte sa vodom ako može da zadrži vodu nekoliko sekundi a Vi brojite do 3, pa kasnije do 5. Vježbe grgljanja ( imitirati ispiranje usta vodom dok peremo zube).Vježbe duvanja papirića ili svijeóe ( duvati papiriće u daljinu, potom pokušavati usmjeriti u jednu pa u drugu stranu; duvati svijeóu prvo da se ugasi, potom povećati razdaljinu i pokušati saviti plamen sveće). Vježbe razvlačenja usana u osmijeh i skupljanje u poljubac – pućenje usana ( kada može da izvede određeni pokret pokušavati ih kombinovati i ubrzavati). Vježbe lateralizacije jezika uz pomoć lizala, prebacivati lizalo sa jedne na drugu stranu jezika bez korištenja ruku. Komadiće hrane (najčvršću hranu koju dijete jede) stavljati sa strane na zube da bi ono to zagrizlo, te to ponavljati po nekoliko puta sa obje strane.Grimasirati pred ogledalom uz izgovor dugih vokala ( aaaaaa, eeeeee, iiiiii, 0000)

Kako stimulisati govorni razvoj kod djeteta?

Stimulisanje govornog razvoja možemo sprovesti kroz niz vježbi.

Neke od njih su: 

Vježbati kako se oglašavaju životinje

( onomatopeje);

Imenovati dijelove tijela i pokazivati pred ogledalom;

Imenovati predmete i osobe sa kojima se dijete sreće;

Opisivati svaku radnju koja se izvodi sa djetetom (rečenice: kratke, blago razvučene, naglašene, ponavljati ih 2-3 puta za redom).

Imitirajte razne emocije uz vokalizaciju istih ( npr. za tugu dugo aaaaaaaa…, za iznenađenje ohhhhhhh…, za umor hhhhuuuuu…)

Igra autima uz udaranje i objašnjavanje šta se desilo…( opa…bum, br-br-br…)

Stavljanje oblika u kalupe: a) krug, b) kocka, c) trougao, d) složeniji oblici;

Koristite igračke koje se navijaju;

Kad god je moguće, pružite djetetu mogućnost izbora tokom igre, obroka, oblačenja, u parku: „ želiš li narandžu ili vodu ?” Hoćemo čitati priču o medi ili o vozovima ?„ želiš li žute ili plave čarape?”

Uvijek u aktivnostima u kojima dođe do komunikacije ( verbalne komunikacije) pokažite oduševljenje, veselje. Ponekad karikirajte svoje oduševljenje, bitno je da dijete to primjeti.

Ako dijete kaže „ daj”, a znate da želi npr. vodu, onda Vi kažite „ daj vode”. Pokušajte da sklopite još rečenica u kojima se pominje riječ voda. Tada dijete ima veće šanse da zapamti da je to voda.

Uvijek mu dajte dovoljno vremena da odgovori i budite strpljivi.

Diplomirani logoped, Sanja Brežančić

Socijalna anamneza je jedan od najvažnijih pisanih dokumenata socijalnog radnika. Ona prati klijentov životni put od njegovog rođenja do trenutka u kojem je u njegov život ušao socijalni radnik. Socijalnom anamnezom se nastoje utvrditi okolnosti koje su djelovale na klijentov razvoj i izbore, te odrediti smjer koji bi mogao pomoći klijentu da se opredijeli za izbore koji bi pomogli napretku njegove ličnosti i životnih okolnosti.
Osnovna svrha je stvoriti dokumentaciju o korisniku, odnosno pisanu dokumentaciju između socijalnih radnika i drugih službi i stručnjaka koji su uključeni u rad sa klijentom, kako bi se prenijeli i sačuvali relevantni podaci. Cilj socijalne anamneze se ogleda kroz dobijanje što boljeg uvida o:

● ličnosti klijenta,
● prilikama koje su ga oblikovale,
● njegovim sadašnjim prilikama,
● duhovne, ekonomske i socijalne sposobnosti uticaja na okolnosti

Važno je da socijalni radnik omogći roditelju da verbalizuje strahove i strepnje vezi sa boravkom njegovog dijeteta u toj Ustanovi. Roditelj se daju sve potrebne informacije o slovima boravka njegovog djeteta u Ustanovi. Za vrijeme boravka djeteta, socijalni radnik planira svoje susrete sa roditeljima , koliko je to moguće. Takođe, ukoliko postoje mogućnosti, sa roditeljima se može organizovati i socijalni grupni rad. Učestvovanjem roditelja u grupi, moguće je brže ostvarivanje ciljeva. Ovakav način rada je efikasniji jer su roditelji spremni da se brže mjenjaju nego u individualnom socijalnom radu.

Uspješan socijalni rad sa roditeljima direktno se odražava na socijalizaciju djeteta. Najbolje je ako socijalni radnik prvi kontakt sa roditeljima ostavri prilikom prvog dolaska i dijeteta u stanovu. Važno je da socijalni radnik omogći roditelju da verbalizuje strahove i strepnje vezi sa boravkom njegovog dijeteta u toj Ustanovi. Roditelj se daju sve potrebne informacije o slovima boravka njegovog djeteta u Ustanovi. Za vrijeme boravka djeteta, socijalni radnik planira svoje susrete sa roditeljima , koliko je to moguće. Takođe, ukoliko postoje mogućnosti, sa roditeljima
se može organizovati i socijalni grupni rad. Učestvovanjem roditelja u grupi, moguće je brže ostvarivanje ciljeva. Ovakav način rada je efikasniji jer su roditelji spremni da se brže mjenjaju
nego u individualnom socijalnom radu.

Defektolog je stručni saradnik koji se bavi habilitacijom, rehabilitacijom, edukacijom i socijalnom zaštitom djece i omladine sa smetnjama u razvoju, kao i osoba sa invaliditetom. Područja rada ovih stručnjaka su:

• prevencija (primarna, sekundarna i tercijarna);
  rana intervencija;

• detekcija;
• dijagnostika sa prognostikom;
• planiranje i realizacija individualno prilagođenih tretmana;
• evaluacija napretka djeteta;
• osposobljavanje za svakodnevne životne aktivnosti i samostalan život u zajednici;
• socijalizacija;
• profesionalno osposobljavanje.

Defektolozi prate razvoj djeteta neposredno nakon rođenja, kako bi u slučaju eventualnih odstupanja od normi urednog razvoja blagovremeno otklonili, ublažili ili kompenzovali nastala odstupanja. Takođe, stimulišu cjelokupni razvoj osoba sa širokim
spektom smetnji u razvoju, kao što su: osobe sa motoričim smetnjama, osobe sa intelektualnom ometenošću, osobe sa oštećenjima vida (slijepe i slabovide osobe); osobe
sa specifičnim razvojnim smetnjama (disleksija, disgrafija, dispraksija, diskalkulija);
osobe sa poremećajima pažnje, osobe sa poremećajima ponašanja; osobe sa višestrukim smetnjama i dr.
Pravo vrijeme da potražite pomoć defektologa je onog trenutka kada primjetite da vaše dijete odstupa od normi za kalendarski uzrast. Ta odstupanja mogu da se odnose na bilo koju oblast dječijeg razvoja: područje fine motorike; grafomotorike; grube motorike;
kognitivnih sposobnosti; akademskih vještina i slično.

Pripremila,
Ana Lukić, dipl. profesor specijalne edukacije i rehabilitacije

Pravo na dnevno zbrinjavanje obuhvata različite vrste organizovanih dnevnih usluga i boravaka izvan vlastite porodice kroz koje se obezbjeđuju ishrana, njega, čuvanje, briga o zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, psihosocijalna rehabilitacija, radna okupacija i druge usluge.
Dnevno zbrinjavanje može se obavljati u drugoj porodici, ustanovi socijalne zaštite, zasebnim centrima ili dnevnim boravcima koje organizuju i pružaju javne ustanove, udruženja građana, vjerske zajednice i druga pravna lica.
Pravo na dnevno zbrinjavanje ima dijete i punoljetno lice koje ima pravo na smještaj u ustanovu ili zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu i drugo lice koje zbog svojih psihosocijalnih teškoća i drugih nepovoljnih životnih okolnosti ima potrebu za ovim oblikom zaštite, a na osnovu rješenja Centra.

Pravo na dnevno zbrinjavanje u USZ Centar za specijalističke socijalne usluge „Za majku i dijete“ korisnici mogu ostvariti kroz usluge koje pruža nadležni centar za socijalni rad. Kako bi se moglo ostvariti ovo pravo neophodno je da postoji potpisan ugovor o saradnji između USZ Centra za specijalističke socijalne usluge „Za majku i dijete“ i nadležnog centra za socijalni rad. Uslov da dijete ostvari pravo na dnevno zbrinjavanje koje će biti finansirano iz sredstava budžeta lokalne zajednice je i da postoji Rješenje doneseno od strane nadležnog prvostepenog organa starateljstva.

Prema razvojnoj normi kod djece sa dvije godine trebale bi biti i funkcionalne riječi (uglavnom imenice). Ukoliko Vaše dijete nema niti jednu funkcionalnu riječ, obratite pažnju na sledeće:

• Koliko je u spontanoj igri prisutno brbljanje; slogovno izražavanje;
• Da li imitira proste motorne radnje (pa-pa, daj, pljesni, udari rukom sto) nakon Vas;
• Da li svoje potrebe izražava gestovno- pokazivanjem prstića na željeni predmet;
• Kakva mu je fina motorika- precizni pokreti prstićima, ubadanje bockica, ubacivanje žetona,
  nizanje prelica, ubacivanje kamenčića u flašu…;
• Da li ima osnovnu onomatopeju- oponašanje zvukova iz prirode;
• Da li mu je igra funkcionalna;

Ukoliko neki od gore navedenih segmenata izostaje, obratite se najbližem stručnjaku za govor-logopedu.
Ukoliko su svi navedeni segmenti prisutni osvrnite se na razumijevanje (tražite mu da pokazuje predmete tokom igre), trudite se da učestvujete u funkcionalnim igrama kao što su: vožnja automobila, igranje sa plišanim igračkama, skrivanje pretmeta…
Pokušajte da što više razgovarate sa Vašim djetetom, isključite svaki vid ekranizacije (mobilne telefone,
televizor).