Uloga igre u dječijem razvoju

Igra je sastavni dio svakodnevnog dječijeg života i odrastanja. Kroz igru dijete istražuje, uči, otkriva i upoznaje svijet oko sebe, ali i razvija sopstvenu ličnost i kreativnost. Brojne psihološke teorije objašnjavaju da je dječja igra izrazito važan aspekt u kognitivnom razvoju, razvoju ličnosti, privrženosti i socijalnim interakcijama.

Igre u prirodi koje zahtjevaju fizičku aktivnost veoma su važan dio djetetovog odrastanja, jer ovim putem oni razvijaju grubu i finu motoriku, razvijaju koordinaciju sopstvenoga tijela i upoznaju se sa svojom okolinom. Tokom igre djeca uče pravila, razvijaju socijalne i komunikacijske vještine, razvijaju maštu, uče da se snalaze u
prostoru i rješavaju probleme. Igre pretvaranja pozitivno utiču na socijalne vještine. Dijete kroz igru uči izražavati emocije na prikladan način i kroz različite uloge ihuvježbava, što ga priprema za svijet odraslih. Razvija se empatija, solidarnost, odgovornost, društvenost i mnoge druge vještine.

Teorije socijalnog učenja ističu značaj razvoja socijalizacije kroz igru. U
zajedničkoj igri djeca uče da rješavaju probleme i konflikte i upoznavaju se sadruštvenim normama. Prilikom zajedničke igre dijete prati i oponaša ponašanje drugih i primjećuje posljedice tih ponašanja. Ovim putem se dijete lakše prilagođava na nove okolnosti i u mogućnosti je da uči na tuđim greškama. Da bi se uklopilo u grupu vršnjaka u igri i zajedničkim aktivnostima, dijete osjeća potrebu da oblikuje svoje ponašanje u skladu sa normama ponašanja ali i očekivanjima grupe, što nekada može da izazove i negativna ponašanja u zavisnosti od tipa vršnjačke grupe u kojoj se dijete nalazi. Zbog toga je veoma važno od najranije dobi razvijati sposobnosti rasuđivanja kod djece i usmjeravati ih da donose sopstvene stavove i zaključke o normama ponašanja (šta je dobro, a šta nije).

Sara Mihailović dip. profesor specijalne edukacije i rehabilitacije

Share-alt Share on facebook Share on twitter Share on linkedin Viber Facebook-messenger Share on whatsapp